Moje iskustvo bosonoge obuće i kako mi je pomoglo s bolovima u leđima!
Tko su zapravo primalje, čime se bave, što primaljstvo zapravo je, što sve u njega spada te zašto je toliko bitno. Mislim da je ovo iznimno bitna tema za obraditi, a tko bolje da na ta pitanja odgovori od strastvene studendice primaljstva koja svoj poziv zaista živi?
Nakon 6 godina vjernog naručivanja s adrialece.hr, donosim vam recenziju svog iskustva, kao i opis i popis najdražih proizvoda (uključujući leća, dioptrijskih naočala, sunćanih naočala, pametnih naočala i još toga…)
Prije par dana, kad smo nakon dugog perioda ponovno ugledali more, prisjetila sam se svih najdražih morskih uspomena i riječi su potekle same od sebe. Par sjećanja, nepovezanih misli, i velika ljubav. Una i more
Ženski krug. Podrška. Znanje. Današnji tempo života je užurban i rijetko tko od nas ima vremena zastati i posvetiti se svom cjelovitom zdravlju, a puno nas više ni ne zna kako. Neka tradicionalna znanja koja su se godinama prenosila s koljena na koljena, sada se polako gube. Nova znanja i informacije su nam dostupni sa svih strana, no ni sami nismo sigurni gdje krenuti, što isprobati i čemu vjerovati. U moru svega, često smo izgubljene. Mi žene. Koje smo čvrste kao stijena a prilagodljive kao vode. Mi žene.Koje na leđima nosimo toliko ovog svijeta. Mi žene.Koje stvaramo nove živote.Mi žene.Koje smo sposobne i moćne. Ponekada izgubimo kompas i zaboravimo koliko smo zaista čudesne. Često sebe stavimo na zadnje mjesto jer smo svjesne da imamo kapaciteta to izdržati. Prihvaćamo da ćemo sve raditi same jer znamo da imamo tu snagu. No samo zato što možemo ne znači da trebamo. Kroz cijelu povijest nas ljudi, žene si pomažu i pružaju podršku, pomoć, toplu riječ, savjet i dijele znanje. Upravo ta zajednička crta spojila je nas tri, kroz što se stvorilo neočekivano prijateljstvo. Uskočile smo jedna drugoj toliko puta, svaka sa svojim znanjem i perspektivom. Toliko smo naučile jedna od druge da smo […]
Tekst pisan za supermame.hr 2019. Sjećam se tog dana, odnosno noći. Budim se i sve mi je mutno, vidim samo muljave obrise oko sebe, čujem glasove, pištanje nekih strojeva oko mene. Osjećam skoro pa nezamjetnu bol infuzije u svojoj ruci i tupu bol u trbuhu koja kao da mi šapuće i upozorava “bit će puno gore, pripremi se”. Zatvaram i otvaram oči sto puta, stišćem ih onako čvrsto u nadi da će mi se vid izoštriti…kraj sebe primjećujem djevojku u bolničkom krevetu s nekakvim aparatom na prsima i cjevčicom u nosu…jako teško diše. Neki stroj pišti stalno, nesnosno, meni su usta suha i jako sam žedna. Sjećam se da sam na trenutak pomislila da sam umrla i da sam završila u paklu. Tek kasnije kada mi se vid izoštrio, kada je mama već bila kraj mene i držala me za ruku, shvatila sam da nisam daleko od istine. Možda nisam mrtva, ali sam opet u bolnici, što je meni vrsta osobnog pakla. Kad su me prebacili sa intenzivne njege u sobu…poznatu sobu, jer sam blizu tamo ležala i par mjeseci prije toga, anestezija je počela popuštati, a ja sam osjetila ranu koja je gorila. Svaki udah bi malo zatezao trbuh, […]
*tekst pisan za siječanjsko izdanje časopisa Mama&Beba* Marketing i event management. Fakultet i struka koju sam završila i posao kojeg sam radila. Cijeli sam se život vidjela u tome i nisam ni imala neku potrebu gledati van tih okvira, no to se promijenilo (kako to često i biva) kada sam ostala trudna. Jako sam se bojala komplikacija, same trudnoće, poroda i svega što dolazi nakon, te sam kao pravi štreber odlučila umiriti misli čitajući sve knjige do kojih sam mogla doći, kao i ići na sve tečajeve koji su se nudili u Zagrebu. Od svega navedenog, samo je jedna radionica na mene ostavila dubok utisak i promijenila način na koji gledam sebe, trudnoću, porod i majčinstvo. To je bila radionica koju su organizirale doule, a imala je sve informacije koje sam tražila, temeljene na znanstvenim činjenicama, ali utkane u jedan topao i iskren pristup, pun korisnih savjeta i podrške. Iako prije toga nisam baš znala što su doule, odmah sam sve istražila i podijelila sve što sam našla sa svojim suprugom (koji je sa mnom bio na radionici i bio jednako oduševljen). Bilo je jasno kao dan : želimo doulu! Tako je i bilo, a pomoću doule imali smo potporu […]
