Kažu da kako misliš, tako će ti i biti. Ja sam jedna od onih trudnica koje se užasavaju vaginalnog
poroda pa sam tako, otkad sam ostala trudna, željela ići na carski rez.
Moja trudnoća je protekla savršeno, no vodenjak je puknuo mjesec dana ranije. Dijete je imalo 1900
grama, bilo je na zadak i ja bolujem od reumatoidnog artritisa te sam zadnjih par mjeseci bila na
terapiji. Možda je sve to uzrokovalo raniji porod, možda nije. Ali, sigurna sam da je sve išlo u prilog
carskom rezu.
Nakon 7 sati trudova uputili su me na operaciju. Sve je prošlo u potpunom redu, šavovi su sjajno
zacijelili i oporavak je bio dobar. Unatoč ogromnoj boli i težini oporavka od reza (i 3 godine nakon
osjećam povremeno peckanje i svrbež oko ožiljka – najčešće na promjenu vremena ili prije
menstruacije), iskustvo mi je bilo vrlo lijepo.
Medicinsko osoblje i doktori su bili vrlo dragi, sestre na intenzivnoj također. Ostala sam u bolnici 3
tjedna jer je dijete imalo hipoglikemiju i bilo na početku u inkubatoru pa sam se i izdajala. Izdajanje
mi je bila veća muka od oporavka od operacije!
Iako je ovo vrlo ozbiljna operacija i oporavak može biti vrlo kompliciran (a i ostavlja dugotrajne
posljedice), iskustvo ne mora biti traumatično! Kada su izvadili dijete, prislonili su ga kratko uz mene i
uspjela sam ga poljubiti. Imala sam pomoć obitelji i nisam se naprezala. Imala sam jaku volju što prije
se oporaviti tako da sam poprilično brzo stajala dulje vrijeme i koristila malo lijekova protiv bolova.
Kako kažu: „Sve je u glavi.“ I je! Okružite se podrškom, vjerujte da će sve biti u redu i da ćete se dobro
oporaviti. Jer možete, i budete!
Sara Novak
